U Mostaru predstavljena knjiga o Daytonu: Jedan detalj posebno privukao pažnju

Knjiga „Dayton: Diplomacija – druga strana rata“, autora Miomira Žužula, hrvatskog diplomata i bivšeg ministra vanjskih poslova, koji je kao član hrvatskog pregovaračkog tima sudjelovao u Daytonskim mirovnim pregovorima 1995. godine, predstavljena je jučer u Mostaru.

Knjiga, objavljena u izdanju Školske knjige, donosi svjedočanstvo o diplomatskoj pozadini završetka rata u Bosni i Hercegovini, otkrivajući političke okolnosti, pregovaračke strategije i međunarodne odnose koji su prethodili potpisivanju Daytonskog mirovnog sporazuma.

O knjizi su govorili generalni konzul Republike Hrvatske u Mostaru Marko Babić, bivši ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Mate Granić te bivši veleposlanik Bosne i Hercegovine pri Europskoj uniji i NATO-u Vitomir Miles Raguž.

Na promociji je sudjelovao i sam autor knjige Miomir Žužul, rođen 1955. godine u Splitu, hrvatski diplomat, političar i psiholog koji se usavršavao na Harvardu.

Tokom diplomatske karijere bio je hrvatski veleposlanik pri Ujedinjenim narodima i u Sjedinjenim Američkim Državama, sudjelovao je u Daytonskim mirovnim pregovorima, a od 2003. do 2005. godine obnašao je dužnost ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske.

Kako je rečeno na predstavljanju knjige, njegovo iskustvo neposrednog sudionika događaja daje knjizi vrijednost osobnog svjedočanstva o jednom od ključnih razdoblja novije povijesti Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Autor približava pozadinu Daytonskog procesa, glavne sudionike pregovora, njihove diplomatske poteze i osobne karakteristike, nastojeći čitateljima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i susjedstva objasniti okolnosti u kojima je oblikovan današnji politički sustav BiH.

Miomir Žužul je, podsjećajući na to da je u Daytonu bio koordinator hrvatskog pregovaračkog tima te sudjelovao u svim pregovorima, rekao da je u knjizi odlučio otvoreno iznijeti svoja iskustva i viđenje događaja.

„Ono što piše u knjizi, to je tako bilo. Interpretacije koje dajem su moje interpretacije, ali činjenice su takve“, rekao je Žužul novinarima uoči predstavljanja svoje knjige.

Dodao je da čitatelji na temelju knjige mogu zaključiti zašto je Daytonski sporazum završen na način na koji jest, ali i upoznati se s njegovim viđenjem aktualnog stanja, perspektiva i budućnosti Bosne i Hercegovine.

„Mislim da je ovo pobjeda u kojoj je hrvatski predstavnik konačno postao član Predsjedništva BiH, ono što je Dayton uvijek stvarno omogućavao – ne tko će biti, nego da Hrvati, odnosno svaki narod, može imati svoga predstavnika. To je simbolično bio najveći udarac na Dayton. To se ovim izborom promijenilo, pa je u tom kontekstu ovo postala velika pobjeda“, ocijenio je Žužul.

Žužul budućnost BiH vidi u ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda, dogovoru o njezinu unutarnjem uređenju te daljnjem približavanju NATO-u i Europskoj uniji kroz suradnju i podršku Hrvata u BiH i Republike Hrvatske.

„Tko u BiH ne shvaća da nema puta prema NATO-u i EU-u bez vodstva i podrške Hrvata i Republike Hrvatske, taj se ili pravi da ništa ne razumije ili stvarno ništa ne razumije. To je činjenica, sviđala se nekome ili ne“, zaključio je Žužul.

Govoreći o mogućim izmjenama Izbornog zakona i razgovorima o različitim modelima unutarnjeg uređenja BiH, uključujući i uspostavu trećeg entiteta, Žužul je kazao kako je o različitim rješenjima legitimno pregovarati.

„Mogu li se sva tri naroda dogovoriti o minimumu zajedničkih interesa, promijeniti Izborni zakon i uskladiti ga s Daytonskim sporazumom? To je moguće, to je realno i čvrsto vjerujem da će se to i dogoditi. Promjena strukture, koncepta i okvira BiH također je moguća, o tome se pregovaralo“, kazao je Žužul.

„Legitimno je između ljudi pregovarati o svemu. Loše je ratovati, ne daj Bože da se to dogodi“, podvukao je Žužul, dodajući kako se tijekom pregovora koji su prethodili Daytonskom sporazumu razgovaralo o različitim mogućnostima, uključujući tri entiteta i kantonalnu podjelu. Nikada se nije razgovaralo o tome da postoji unitarna Bosna i Hercegovina jer je to nemoguća solucija i jer bi to značilo da jedan narod de facto politički okupira druga dva naroda, kazao je Žužul.

Prema njegovim riječima, Daytonski sporazum podrazumijeva ravnopravnost triju konstitutivnih naroda, a eventualne promjene trebale bi se temeljiti na dogovoru i rješenjima koja će zadovoljiti sva tri naroda.

Govoreći o ulozi SAD-a u BiH, istaknuo je kako je američka administracija tijekom pregovora stvarala okvir, ali da rješenja nisu bila nametana, nego su u konačnici uvijek bila ispregovarana.

„Ne vjerujem da će netko nametnuti model BiH. Moguće je da će netko neki model prihvatiti ili preferirati, a svaki takav model temeljit će se na Daytonu, koji neupitno podrazumijeva ravnopravnost triju konstitutivnih naroda u svakom pogledu“, rekao je Žužul.

Predstavljanju knjige prisustvovao je i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović.

NELAGODA I SPUŠTENI POGLEDI

Dok su autor Žužul, bivši potpredsjednik Vlade RH i ministar vanjskih poslova Hrvatske Mate Granić te ostali sugovornici za govornicom evocirali sjećanja na početke hrvatske diplomacije, u Mostaru se dogodila povijesna ironija. Govornici su, naime, s ponosom govorili o stvaranju hrvatske diplomacije u vremenima kada je aktualni lider bosanskohercegovačkih Hrvata bio – na potpuno suprotnoj strani.

Nije tajna da politički korijeni Dragana Čovića ne sežu u vrijeme onih koji su s Franjom Tuđmanom, Granićem i Žužulom kovali hrvatsku državnost.

U godinama o kojima knjiga govori, Čović je gradio karijeru u mostarskom zrakoplovnom gigantu JNA, „Soko“, bio deklarirani član Saveza komunista te se potpisivao ćiriličnim pismom, miljama udaljen od diplomatske i obrambene strategije Zagreba. Tek 1992. godine, dok su uvelike trajali napadi na Hrvatsku od strane JNA i pobunjenih Srba, ali i nakon što su tenkovi JNA zaustavljeni u Pologu iznad Mostara, Dragan Čović formalno je pristupio HDZ-u BiH.

Slušati o tome kako se stvarala povijest vlastitog naroda od ljudi koji su u njoj sudjelovali dok ste vi bili na suprotnoj strani, prilična je nelagoda.

No, mostarska promocija poslužila je kao podsjetnik na to da se povijesni legitimitet ne stječe preko noći. Dok su se bivši hrvatski diplomati prisjećali kako su se nadmudrivali s međunarodnim posrednicima, prisutni su svjedočili spuštenom pogledu Dragana Čovića. Suočen s povijesnim činjenicama o vremenu u kojem je bio na „krivoj“ strani povijesti, lideru HDZ-a BiH nije preostalo ništa drugo nego zamišljeno gledati u pod.

(SB)

Facebook Comments

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *