“SVE JE MANJE VODE…” Sladić upozorava: BiH očekuju sve ozbiljnije posljedice

22 Augusta, 2026 riki 0 Comments

Ljeta koja smo ranije smatrali anomalijama danas sve više postaju surova svakodnevnica. Sve učestaliji toplotni talasi, presušivanje riječnih korita i šumski požari koji zahvataju čak i područja Bosne gdje ranije nisu bili česta pojava, ukazuju na promjene koje se dešavaju u klimatskim uslovima.

Meteorolog Nedim Sladić podsjeća da je ljeto 2012. godine bilo „žestoko“ tokom sva tri mjeseca. Slično je bilo i 2017. godine, posebno tokom augusta. Ljeto 2021. ostalo je upamćeno po izuzetno toplom julu i augustu, dok su 2022. godine posebno izražene vrućine bile tokom juna i jula. Ljeto 2024. bilo je dugotrajno, veoma toplo i iscrpljujuće, gotovo od samog početka pa sve do kraja.

Topla i suha ljeta više nisu rijetka pojava kakvom su se nekada smatrala. Posebno tokom posljednjih nekoliko godina bilježimo ih sve češće i sa sve većom izraženošću. Međutim, ovo ljeto donijelo je i jednu dodatnu razliku.

-Osim presušenih rijeka i potoka, požare više ne gledamo samo u Hercegovini, gdje su tokom ljeta uobičajena pojava, nego i u Bosni, nešto s čim se ranije nismo tako često susretali. Zajedničko im je dugotrajna meteorološka, a naročito hidrološka suša – objašnjava Sladić.

Na prvi pogled to može izgledati nelogično, posebno jer je tokom juna i jula bilo dosta pljuskovitih padavina. Ipak, nedostatak vode nije počeo s ljetom. Sladić navodi da se u brojnim područjima deficit vode proteže još od februara, dok nekoliko lokalnih pljuskova nije dovoljno da nadoknadi manjak koji se stvarao mjesecima.

Problem, kako ističe, nije samo u količini padavina, već i u tome kada, gdje i na koji način kiša padne.

-Kada velika količina kiše padne u veoma kratkom vremenu na isušeno i stegnuto tlo, značajan dio vode može završiti u površinskom oticanju umjesto da postepeno prodire u dublje slojeve zemljišta. Takve padavine mogu nakratko povećati površinsku vlagu, ali su mnogo manje efikasne u obnavljanju dugotrajnog deficita vlage u tlu i podzemnih voda nego ravnomjerno raspoređene i dugotrajnije padavine slabog do umjerenog intenziteta – objašnjava on.

Sladić posebno naglašava da bujične poplave nisu rješenje za dugotrajnu sušu. Nekoliko dana nakon obilnih padavina tlo ponovo može biti suho, dok hidrološki deficit ostaje gotovo nepromijenjen.

Slična situacija, podsjeća Sladić, zabilježena je i nakon obilnih padavina koje su pogodile zemlju u oktobru 2024. godine. One su mogle brzo ublažiti meteorološku sušu, ali to nije značilo da su se istovremeno oporavili dublji slojevi zemljišta, podzemne vode i vodotoci. Hidrološkom sistemu potrebno je znatno više vremena da se u potpunosti oporavi.

Sve toplije zime dodatno pogoršavaju problem

–Drugi problem su sve toplije zime i manja od prosjeka snježna akumulacija. Snijeg je prirodni rezervoar vode, jer akumulira padavine tokom zime, a zatim ih postepeno oslobađa tokom proljeća, hraneći zemljište, izvore, podzemne vode i rijeke. Kada je snijega manje, ili se zbog visokih temperatura otopi prerano, gubimo dio tog prirodnog skladišta upravo prije perioda godine kada potražnja za vodom naglo raste – poručuje Sladić.