Schmidt upozorio na zastoj evropskog puta BiH i sve veći odlazak mladih

Bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt smatra da zemlji ne prijeti novi rat, ali upozorava da politička stagnacija, etničke podjele i usporen evropski put sve više narušavaju povjerenje građana u budućnost. U intervjuu za EUobserver istakao je da Milorad Dodik djeluje kao promotor ruskih interesa te poručio da bi Evropska unija trebala snažnije raditi s građanima BiH, posebno s mladima koji sve češće odlaze u zemlje članice EU.

Govoreći o zastoju u evropskim integracijama, Schmidt je upozorio da se Bosna i Hercegovina već dugo nalazi između očekivanja i konkretnih rezultata.

„Tako smo ostali ni tamo ni ovamo. Imamo samo princip nade. Nadu da će nešto doći“, rekao je Schmidt.

Prema njegovoj ocjeni, očuvanje mira predstavlja jedno od najvećih dostignuća Dejtonskog sporazuma, ali samo odsustvo sukoba nije dovoljno za izgradnju funkcionalne države. Smatra da domaći političari moraju pokazati veću spremnost za prevazilaženje etničkih podjela, dok bi EU trebala uspostaviti neposredniji odnos s građanima.

Etničke podjele i politička stagnacija

Schmidt smatra da civilno društvo u BiH još nema dovoljno snage da značajnije doprinese demokratskom razvoju i evropskim integracijama. Kao jednu od prepreka izdvojio je podjele oko političkih pitanja koje otežavaju zajedničko djelovanje.

„Zasad ne vidim da se to mnogo promijenilo“, kazao je.

Upozorio je i da pojedine političke stranke i dalje koriste etničke razlike kako bi pridobile podršku birača, umjesto da nude rješenja koja bi povezivala građane.

„Posebno SNSD, Dodikova stranka, ali, iskreno, ne samo oni, koriste etničke razlike kao argument za pridobijanje podrške, umjesto da imaju multietnički pristup. Može se sumnjati u njihovu stvarnu proevropsku opredijeljenost“, istakao je Schmidt.

Utjecaj Srbije i Hrvatske

Govoreći o odnosima Srbije i Hrvatske s pojedinim dijelovima BiH, Schmidt je podsjetio da su posebne veze predviđene Dejtonskim sporazumom i da same po sebi ne predstavljaju njegovo kršenje. Međutim, smatra da određeni politički potezi izlaze iz okvira takve saradnje.

Kao primjer naveo je reakciju Srbije na rezoluciju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija iz 2024. godine kojom je ustanovljen međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici.

„Protiv toga je pokrenut zaista upadljiv napad, iako Srbija nije bila imenovana u rezoluciji“, rekao je.

Prema njegovoj ocjeni, takva reakcija poslužila je i kao povod za stvaranje „svesrpske deklaracije“. Iako se ona može posmatrati kao oblik kulturnog povezivanja pripadnika istog naroda, Schmidt smatra da ima i političku dimenziju.

„Istovremeno je treba posmatrati i kao instrument pokušaja ostvarivanja većeg političkog utjecaja u dijelu druge zemlje“, upozorio je.

Dodik i ruski interesi u BiH

Schmidt je ocijenio da se ruski utjecaj u Bosni i Hercegovini oslanja na tradicionalne veze, naročito sa srpskom pravoslavnom zajednicom, ali i na aktivnosti u medijima i na društvenim mrežama.

„Rusija pokušava utjecati na dio Bosne i Hercegovine, posebno na Banju Luku i Republiku Srpsku, a Dodik na neki način djeluje kao promotor ruskih interesa. To zaista jeste slučaj“, kazao je.

Kao dodatni pokazatelj takvih odnosa naveo je Dodikove susrete s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

„Dodik se s Putinom sastao jedanaesti put od početka rata u Ukrajini. To je zaista upadljivo“, istakao je Schmidt.

Ipak, smatra da BiH i Dodik nemaju naročito veliki ekonomski ili strateški značaj za Moskvu. Prema njegovoj procjeni, važnost ovog prostora za Rusiju prvenstveno proizlazi iz mogućnosti da se preko njega otežava djelovanje Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država.

„Dakle, na to se više gleda kao na instrument nego kao na područje utjecaja“, pojasnio je.

EU mora biti prisutnija među građanima

Schmidt smatra da Evropska unija treba snažnije pokazati da evropske integracije podrazumijevaju zajedništvo i uvažavanje različitosti. Dosadašnji pristup, prema njegovoj ocjeni, nije donio dovoljno konkretnih promjena.

„Ne možete to postići samo programima ili novcem“, poručio je.

Pozvao je EU da razmotri dodatne načine djelovanja, posebno kroz podršku civilnom društvu i direktniju komunikaciju s građanima. Naglasio je da pristupni pregovori ne bi trebali biti jedini instrument evropskog angažmana u BiH.

„Moja snažna preporuka bila bi: nemojte pregovore o pristupanju Evropskoj uniji posmatrati kao cjelokupan skup instrumenata koji vam stoje na raspolaganju“, rekao je.

Pristupne pregovore smatra važnim tehničkim procesom, ali upozorava da oni sami ne mogu riješiti pitanja razvoja građanskog društva i jačanja demokratske kulture.

„Znam da je to uobičajen i dobro uspostavljen pristup Komisije, ali on nije dovoljan“, dodao je.

Pohvalio je angažman evropske komesarke Marte Kos, ističući da ona dobro razumije regiju i da već ulaže značajne napore. Ipak, smatra da je potrebno više pažnje posvetiti mladima i komunikaciji na društvenim mrežama.

„Ako se vratimo ruskom utjecaju, oni su majstori u tome. Evropska unija je veoma suzdržana“, kazao je.

Odlazak mladih sve veći izazov

Prema Schmidtovoj ocjeni, ne treba unaprijed pretpostavljati da svi građani BiH žele članstvo u Evropskoj uniji. Posebno zabrinjava činjenica da mladi koji priželjkuju evropsku budućnost sve češće priliku za bolji život traže izvan svoje zemlje.

„Ako pogledate demografska kretanja u Bosni i Hercegovini, vidjet ćete da neki donose vlastitu, ličnu odluku, a ona znači odlazak iz zemlje, uglavnom u države članice Evropske unije“, upozorio je.

Smatra da je za zaustavljanje tog trenda potrebno građanima omogućiti bolje uslove života, više poslovnih prilika i veću pravnu sigurnost. Kao jedan od pravaca djelovanja izdvojio je približavanje evropskom unutrašnjem tržištu i standardima vladavine prava.

„Mislim da bi to trebao biti pravac: učiniti zemlju privlačnijom za ostanak i nastojati ljudima pružiti mogućnosti u vlastitoj zemlji“, poručio je Schmidt.

Decenije čekanja na evropski napredak

Schmidt se osvrnuo i na samit Evropske unije u Solunu iz 2003. godine, podsjećajući na dug period koji je protekao do konkretnijeg napretka BiH na evropskom putu.

Bosna i Hercegovina je kandidatski status dobila u decembru 2022. godine, gotovo dvije decenije nakon samita, ali Schmidt smatra da su tokom tog perioda očekivanja i zahtjevi u određenoj mjeri sniženi.

„Sada se ne poduzimaju ni ti mali koraci“, upozorio je.

Prema njegovim riječima, problem nije samo u tome što građani gube strpljenje nego i u sve slabijem uvjerenju da bi promjene mogle doći dovoljno brzo da ih sadašnje generacije osjete.

Dugo čekanje na evropsku perspektivu, posebno među mladima, stvara osjećaj da je odlazak iz zemlje brži i sigurniji put do boljih životnih mogućnosti.

Mir je važan, ali nije dovoljan

Uprkos političkim tenzijama i dugotrajnoj stagnaciji, Schmidt ne smatra da Bosni i Hercegovini prijeti novi oružani sukob. Očuvanje mira i odsustvo nasilja vidi kao značajan rezultat Dejtonskog sporazuma.

„Posebno srednja generacija toliko je propatila zbog rata i opsade Sarajeva da zaista nema sklonosti ka bilo kakvom vojnom sukobu ili sukobu uz upotrebu sile. Mislim da je to dobra vijest“, rekao je.

Ipak, upozorio je da bi nove generacije mogle početi prihvatati postojeće stanje kao nešto uobičajeno, iako su istovremeno nezadovoljne nedostatkom napretka.

Dodatni problem, smatra, predstavlja djelovanje vanjskih aktera koji podržavaju političke snage što doprinose destabilizaciji zemlje.

„Iako ne vidim opasnost od rata, vidim da bi pozitivna dostignuća i uspjeh Daytona mogli sve više gubiti visok stepen priznanja koji uživaju“, kazao je Schmidt.

Suočavanje s prošlošću ostaje otvoreno pitanje

Govoreći o ulozi Ureda visokog predstavnika, Schmidt nije dao jednostavan odgovor na pitanje da li je njegovo djelovanje i dalje neophodno. Podsjetio je da se prilikom zaključivanja Dejtonskog sporazuma nije očekivalo da će proces trajati toliko dugo niti da će problemi među etničkim grupama ostati neriješeni.

Posebno je ukazao na odnos prema ratnim zločinima i njihovim počiniocima, navodeći primjer Ratka Mladića.

„Kako je moguće da jedan od glavnih ratnih zločinaca i počinilaca genocida, general Ratko Mladić, dobije ceremoniju sahrane nalik državnoj u Beogradu i očigledno uživa veliku podršku?“, upitao je Schmidt.

Smatra da takvi primjeri pokazuju kako još nije uspostavljen iskren odnos prema prošlosti i da se o historijskim događajima i dalje često govori kroz politički oblikovane narative.

„Ponekad, a imao sam i slučajeve u kojima sam to morao provjeravati u školskim udžbenicima, nailazite na priče o herojima, ali ne i na prikaz stvarne historije“, rekao je.

Mladi ipak daju razlog za optimizam

Uprkos brojnim problemima, Schmidt je izdvojio i primjere koji pokazuju da u BiH postoji potencijal za povezivanje i promjene. Posebno je pohvalio mlade koji se protive podijeljenom obrazovanju, kao i proteste učenika i nastavnika u srednjoj Bosni koji su tražili zajedničko školovanje.

„To su znakovi nade“, istakao je.

Kao dodatnu vrijednost naveo je živu kulturnu scenu, kvalitetnu umjetnost i filmsku produkciju, izdvojivši Sarajevo Film Festival kao primjer događaja koji povezuje ljude iz različitih sredina.

Prema njegovoj ocjeni, društvene veze i zajednički interesi postoje, ali ih političke podjele još sprečavaju da se u dovoljnoj mjeri odraze na funkcionisanje države.

„Dakle, zajednica postoji, ali ne i politička zajednica. Ponekad bih volio vidjeti nešto više povezivanja i na političkom planu“, zaključio je Schmidt.