Olivera Đeorđić Nedić: „Zašto stalno moramo birati između identiteta koje nosimo?“

14 Juna, 2026 riki 0 Comments

Dok su društvene mreže bile preplavljene raspravama o tome ko je postigao pogodak za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, profesorica Olivera Đeorđić Nedić iz Doboja odlučila je poslati drugačiju poruku.

Njena objava, koja je izazvala brojne reakcije, nije bila posvećena nacionalnom prebrojavanju igrača niti raspravama o tome „čiji je gol“, već mladim ljudima koji odrastaju opterećeni podjelama koje nisu sami stvarali.

Povod za njen komentar bila je izjava reprezentativca Jove Lukića nakon utakmice:

„Ne mogu da opišem kako sam se osjećao. Kao da smo igrali u Bosni i Hercegovini. Čuo sam samo naše navijače, njihove nisam nikako“, kazao je Lukić nakon utakmice.

Osvrnuvši se na brojne reakcije koje su uslijedile na društvenim mrežama, Nedić je upozorila da sportske uspjehe ne treba posmatrati kroz nacionalnu ili etničku pripadnost igrača, već kroz njihov trud, rad i zajedništvo.

Poruka mladim generacijama

U nastavku objave uputila je snažnu poruku mladima koji odrastaju u društvu opterećenom naslijeđem prošlih sukoba.

„A ja gledam tu djecu i mislim nešto sasvim drugo.

Draga djeco, vi ste odrasli među pričama o podjelama i sukobima. Naslijedili ste teret koji niste birali. Odrastali ste okruženi podjelama, sjećanjima, prebrojavanjima i tuđim ratovima. I upravo zato je vaš rezultat još veći. Iz takvog okruženja poniknuti, saprati sa sebe sav taj mulj i istrčati na teren kao tim, to je vrijedno svakog poštovanja.

U ovoj zemlji nema nevinih politika, u ratu ih pogotovo nije bilo, ali je bilo nevinih žrtava na sve tri strane. Zato je krajnje vrijeme da djeci prestanemo na leđa stavljati terete koje nisu stvorila.

Navijajte za ovu djecu. Nije važno da li se zovu Marko, Jovo, Ivan ili Emir. Njihova mladost ne može čekati.“

O identitetu i pripadnosti

Govoreći o vlastitom identitetu, Olivera Đeorđić Nedić poručila je da ne vidi razlog zbog kojeg bi se čovjek morao odreći jednog dijela sebe kako bi prihvatio drugi.

„Ja sam Srpkinja. Volim Srbiju i navijam za Srbiju svim srcem kada igra. Ali sam i žena rođena u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina je i moja zemlja. Nisam Marsovka. Zašto bih se odricala dijela sebe, istorije svojih predaka i prostora kojem pripadam?

Zašto stalno moramo birati između identiteta koje nosimo?“

Objava koja je pokrenula raspravu

Njena poruka izazvala je veliki broj reakcija širom Bosne i Hercegovine. Dok su jedni podržali njen poziv na prevazilaženje podjela i fokus na mlade generacije, drugi su iznijeli drugačija mišljenja.

Ipak, centralna poruka njene objave ostala je jasna – mladi ljudi ne bi trebali nositi teret prošlih sukoba, niti se sportski uspjesi trebaju dijeliti prema nacionalnoj pripadnosti, već posmatrati kao rezultat zajedničkog rada i truda.