Njemački novinar o Mladiću: Presuda je pravosnažna, a način sahrane nosi političku poruku

Michael Martens o Mladiću: Sahrana može biti privatna stvar, ali državne počasti nose političku poruku

Njemački novinar i dugogodišnji balkanski dopisnik lista Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) Michael Martens komentarisao je političke i društvene reakcije nakon smrti Ratka Mladića, posebno se osvrnuvši na odnos prema njegovoj pravosnažnoj presudi, ali i na pitanje načina na koji će biti sahranjen.

Martens je na društvenoj mreži X objavio poruku u kojoj je napravio jasnu razliku između statusa Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine i pravosnažno utvrđene krivične odgovornosti Ratka Mladića.

„Postojanje Republike Srpske kao sastavnog dijela Bosne i Hercegovine je činjenica koja se ne može i ne treba poricati. Ona je tu da ostane. Isto tako, činjenica da Ratko Mladić nije bio ništa drugo do jadni ratni zločinac koji je zaslužio da umre u zatvoru ne može se i ne treba poricati“, napisao je Martens.

Sahrana kao privatna ili politička poruka

Njegova objava bila je uvod u širu analizu objavljenu u njemačkom listu Frankfurter Allgemeine Zeitung, u kojoj se bavi političkom i društvenom osjetljivošću koja se nakon Mladićeve smrti ponovo pojavila u regionu.

Posebnu pažnju posvetio je pitanju koje na prvi pogled može izgledati kao porodična stvar – gdje će Mladić biti sahranjen i kako će izgledati njegov ispraćaj.

Martens smatra da upravo način organizovanja sahrane može odrediti hoće li ona ostati privatni događaj ili će prerasti u događaj sa širim političkim značenjem.

Ako se sahrana organizuje isključivo u krugu porodice, riječ je prvenstveno o privatnoj stvari. Međutim, ukoliko bi u organizaciju bili uključeni državni organi ili ako bi Mladiću bile dodijeljene vojne i druge službene počasti, situacija bi bila potpuno drugačija.

Tada bi sahrana prestala biti samo porodično pitanje i postala tema od jasnog javnog i političkog interesa.

U fokusu Beograd i vlasti u Republici Srpskoj

Martens posebnu pažnju posvećuje reakcijama zvaničnog Beograda i političkih predstavnika vlasti u Republici Srpskoj.

Upozorava na moguće političke posljedice eventualnog službenog veličanja Mladića, pravosnažno osuđenog za ratne zločine.

Prema njegovoj procjeni, ukoliko bi državni vrh kroz zvanične komemoracije ili počasti veličao Mladića, takav potez mogao bi dodatno produbiti podjele i negativno utjecati na suočavanje sa naslijeđem ratova devedesetih.

Riječ je, pritom, o političkoj procjeni i analizi mogućih posljedica takvog postupanja.

Presuda kao pravna činjenica

Ratko Mladić pravosnažno je osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Martens ukazuje na činjenicu da, uprkos pravosnažnoj presudi međunarodnog suda, Mladić u dijelu javnosti u Srbiji i Republici Srpskoj i dalje ima status pozitivne ili herojske ličnosti.

Upravo tu pojavu smatra važnom za razumijevanje reakcija nakon njegove smrti.

Njegova krivična odgovornost, međutim, nije pitanje političkog stava ili mišljenja, već pravosnažno utvrđena činjenica pred međunarodnim pravosuđem.

Koliko su haške presude promijenile društvenu svijest?

Martens otvara i šire pitanje utjecaja presuda Haškog tribunala na društveni odnos prema ratovima devedesetih.

Činjenicu da se Mladićevo ime i godinama nakon presude slavi u dijelu javnosti vidi kao pokazatelj ograničenog utjecaja koji su sudski procesi imali na promjenu društvene svijesti.

Drugim riječima, pravosnažna presuda može utvrditi individualnu krivičnu odgovornost, ali sama po sebi ne garantuje da će svi dijelovi društva prihvatiti sudski utvrđene činjenice niti promijeniti odnos prema ratnoj prošlosti.

Dvije činjenice koje Martens stavlja jednu uz drugu

Suštinu svog stava Martens je sažeo upravo u objavi na društvenoj mreži X.

S jedne strane, naglašava da je Republika Srpska sastavni dio Bosne i Hercegovine i politička činjenica čije postojanje ne treba negirati.

S druge strane, insistira na tome da se ne može negirati ni pravosnažno utvrđena krivična odgovornost Ratka Mladića.

Time pokušava razdvojiti pitanje ustavnog statusa Republike Srpske od glorifikacije pojedinaca koji su pravosnažno osuđeni za ratne zločine.

Način na koji će političke institucije u Srbiji i Republici Srpskoj reagovati nakon Mladićeve smrti, prema Martensovoj analizi, mogao bi biti važan pokazatelj odnosa prema ratnom naslijeđu i spremnosti društava regiona da prihvate pravosnažno utvrđene činjenice bez veličanja osuđenih ratnih zločinaca.