Ne stišavaju se reakcije nakon Dodikovih izjava o odlasku Christiana Schmidta iz BiH: Oglasio se i Michael Murphy

9 Novembra, 2026 riki 0 Comments

Ne stišavaju se reakcije nakon istupa smijenjenog i osuđenog bivšeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, koji je u intervjuu iznio tvrdnje o ulozi koju je imao u odlasku bivšeg visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta.

„Pogledajte samo način na koji je onaj kreten, bivši visoki predstavnik Christian Schmidt, izbačen iz BiH“, rekao je Dodik u intervjuu nakon povratka s MAGA događaja u Mar-a-Lagu, gdje se, kako je naveo, sastao i s parlamentarcima njemačkog AfD-a.

Dodik je ustvrdio da se Schmidt „u određenim krugovima žalio kako sam ja taj koji je to uradio. To mi laska.“ Dodao je da u tome nije učestvovao sam, ističući da bi njegov lični pristup bio takav da Schmidta ne bi „samo tiho pustio da sklizne u automobil i ode“.

Govoreći o okolnostima Schmidtovog odlaska, Dodik je naveo:

„Doprinio sam nečemu u jednom trenutku, kada smo imali priliku da riješimo neka važna pitanja. I tada smo rekli: ‘da, ali šta je sa Schmidtom?’ A onda su oni rekli, pa šta s njim? On mora ići. Kada? Odmah, što se nas tiče. Tako da smo se dogovorili da to uradimo, ali kasnije. I to je urađeno. Dakle, nije bilo bez našeg uticaja“, kazao je Dodik.

Na njegove izjave reagovao je bivši ambasador Sjedinjenih Američkih Država u BiH Michael Murphy, koji smatra da Dodik ponovnim iznošenjem tvrdnji o navodnom dogovoru s američkom administracijom dodatno kompromituje američke zvaničnike.

„Gospodin Dodik udvostručuje svoje napore da osramoti svoje američke sagovornike ponovnim pokretanjem priče o dogovoru koji je sklopio s administracijom kako bi visoki predstavnik bio uklonjen, a sankcije protiv njega ukinute.

Administracija je pokušala prikazati svoje djelovanje u BiH kao uspješan diplomatski napor da se riješi politička kriza u zemlji i očuva stabilnost BiH. Komentari gospodina Dodika čine da administracija izgleda nesposobno i otvaraju pitanja o tome da li nešto opasnije po američke interese pokreće politiku administracije. Da li je Dodikov cilj da novom Kongresu osigura municiju za očekivana nadzorna saslušanja o politici SAD-a prema BiH“, upitao je Michael Murphy.

POGLED IZ AMERIKE: Šta bi novi Kongres mogao značiti za politiku SAD-a prema BiH?

Murphy je i ranije objavio nekoliko analiza o tome kakve bi posljedice izbori na sredini mandata mogli imati na američku politiku prema Bosni i Hercegovini.

U svojim razmišljanjima ukazao je na mogućnost da demokrate preuzmu kontrolu nad Kongresom, ali je istakao da najveći dio ovlasti u oblasti vanjske politike i dalje pripada izvršnoj vlasti.

„Demokrate će kontrolisati Kongres, ali pretežni dio moći nad vanjskom politikom u američkom sistemu leži na izvršnoj vlasti. Stoga, osim ako administracija ne odluči prilagoditi kurs nakon izbora, treba očekivati kontinuitet. Među glasačima postoji nezadovoljstvo zbog toga što administracija prihvaća američke protivnike, poput Rusije, i napada američke saveznike. Novi Kongres bi mogao iskoristiti svoja ograničena ovlaštenja nad vanjskom politikom kako bi se pozabavio ovim pitanjem, ali očekujte da će fokus biti na NATO-u, posebno na Kanadi (vidi dole), i Ukrajini, a ne na Zapadnom Balkanu. Gospodin Dodik je ruski proksi, što je jedan od mnogih razloga zašto je podrška administracije njemu tako pogrešna, ali u ovom trenutku malo je razloga za vjerovanje da će se naklonost administracije prema Dodiku promijeniti. To čini brzi povratak sankcija protiv njega malo vjerovatnim.“

Murphy se osvrnuo i na druga pitanja koja bi mogla dominirati radom novog saziva Kongresa, među kojima su Iran, trgovinske tarife i rast troškova života u SAD-u.

„Kongres će se rano nametnuti po pitanju Irana i tarifa, ne samo zato što se oba pitanja dotiču troškova života u SAD-u. Glasači su poslali jasnu poruku da su nezadovoljni neuspjehom administracije da smanji troškove života nakon inflacije iz Bidenovih godina. Kada je riječ o Iranu, Kongres će morati imati na umu ključnu političku lekciju iz Bidenovog povlačenja iz Afganistana (tj. glasači su željeli odlazak, „ali ne na onakav način“). Ogromna većina Amerikanaca je zbunjena trgovinskim ratom koji administracija vodi s Kanadom, i djelovanje Kongresa po pitanju tarifa će vjerovatno početi odatle. Politika administracije u BiH, koliko god bila loša, ne utiče na troškove života u SAD-u. Pritisak za promjenu politike prema BiH morat će doći s drugog mjesta, a Zapadni Balkan nije bio vanjskopolitički interes „prvog reda“ još od 1990-ih. Ako administracija „ukopa svoje stavove“ o politici prema BiH, a mogla bi, onda će protivtežni pritisak protiv nje morati biti značajan.“

Posebnu pažnju Murphy je posvetio i pitanju korupcije, za koju smatra da bi mogla biti jedna od važnih tema kongresnog nadzora nad radom američke administracije, uključujući i njenu vanjsku politiku.

„Glasači su bili nezadovoljni korupcijom, i novi Kongres će korupciju učiniti dijelom svog nadzora nad politikama administracije, uključujući i vanjsku politiku. Kongresmen Keating, koji je sada spreman da predsedava Pododborom za Evropu u Odboru za vanjske poslove Predstavničkog doma, gotovo sigurno će održati nadzorna saslušanja o politici administracije prema Zapadnom Balkanu, što je i obećao ranije ove godine. Skeptičan sam da će ova saslušanja otkriti korupciju za koju neki analitičari tvrde da pokreće američku politiku prema BiH, ali vidjet ćemo. Bez obzira na to, ova saslušanja su vjerovatno mjesecima daleko.“