IZ WASHINGTONA STIGAO PRIJEDLOG ZA BiH: Posebni izaslanik, ustavne reforme i ulazak u NATO do 2035. godine

Amanda Thorpe predlaže snažniji angažman SAD-a na Balkanu: Za BiH potrebne ustavne reforme i jačanje državnih institucija

U novom izvještaju američkog New Lines Institutea Amanda Thorpe zagovara aktivniju ulogu Sjedinjenih Američkih Država na zapadnom Balkanu. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, ukazuje na potrebu ustavnih reformi, kritikuje etničke podjele i upozorava na lobističke aktivnosti vlasti Republike Srpske u Washingtonu.

Tri decenije nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Bosna i Hercegovina i dalje se suočava s političkim sistemom koji je uspostavljen kako bi zaustavio rat, ali nije osigurao efikasno funkcionisanje države. Upravo je to jedna od ključnih poruka novog izvještaja američkog New Lines Institute for Strategy and Policy, objavljenog 10. novembra, u kojem se predlaže snažnije i dugoročnije američko prisustvo u regionu zapadnog Balkana.

Autorica izvještaja Amanda Thorpe, stručnjakinja za američku vanjsku politiku, smatra da stabilna Bosna i Hercegovina predstavlja direktan sigurnosni interes Sjedinjenih Američkih Država. Zbog toga predlaže imenovanje posebnog američkog izaslanika koji bi se bavio ustavnim reformama, intenziviranje saradnje s institucijama na državnom nivou te stvaranje političkih pretpostavki za članstvo BiH u NATO-u do 2035. godine.

U izvještaju pod nazivom A Practical Roadmap for Sustained U.S. Engagement in the Western Balkans ne govori se samo o jačanju diplomatskih aktivnosti. Thorpe problematizira i postojeći politički model utemeljen na etničkim podjelama, blokadama i složenoj raspodjeli nadležnosti.

Važno je naglasiti da je riječ o analitičkom prijedlogu, a ne o zvanično usvojenoj politici američke administracije. Ipak, težinu dokumentu daje i profesionalno iskustvo njegove autorice, koja je dvije decenije radila na pitanjima nacionalne sigurnosti i vanjske politike u američkom Kongresu, a trenutno je saradnica Centra za Evropu pri Atlantic Councilu.

Dejton zaustavio rat, ali nije osigurao funkcionalnu državu

Najveći dio izvještaja posvećen je upravo Bosni i Hercegovini.

Thorpe smatra da je Dejtonski mirovni sporazum ispunio svoju osnovnu svrhu i zaustavio rat, ali da je institucionalni sistem koji je njime uspostavljen postao ozbiljna prepreka dugoročnoj stabilnosti i efikasnom upravljanju državom.

Prema njenoj ocjeni, Bosna i Hercegovina predstavlja najupečatljiviji primjer nefunkcionalne upravljačke strukture u regionu.

Kao jedno od mogućih rješenja predlaže imenovanje posebnog američkog izaslanika za ustavne reforme u BiH.

Njegova uloga bila bi uspostavljanje kontakt-grupe koja bi okupila domaće političke predstavnike, kao i evropske i regionalne partnere. Zadatak takve grupe ne bi bio ograničen na rješavanje trenutnih političkih problema, već bi obuhvatio razgovore o dugoročnom preuređenju ustavnog sistema.

Thorpe navodi da već postoje prijedlozi organizacija civilnog društva i stručnjaka koji bi mogli poslužiti kao polazna osnova za takve razgovore.

Naglašava da svaka reforma mora omogućiti izvršenje preostalih presuda Evropskog suda za ljudska prava i preporuka Venecijanske komisije, uz očuvanje teritorijalnog jedinstva i multietničkog karaktera Bosne i Hercegovine.

Njena osnovna poruka je da Dejtonski sporazum ne treba predstavljati kao konačan okvir razvoja države, već kao početnu tačku procesa izgradnje funkcionalne Bosne i Hercegovine.

NATO članstvo BiH do 2035. godine

Drugi značajan segment izvještaja odnosi se na sigurnosnu budućnost Bosne i Hercegovine i cijelog zapadnog Balkana.

Thorpe smatra da bi Sjedinjene Američke Države trebale proširenje NATO-a na sve zemlje zapadnog Balkana postaviti kao jedan od dugoročnih strateških prioriteta.

Kada je riječ o BiH, ističe da država već raspolaže značajnim dijelom tehničkih i administrativnih kapaciteta potrebnih za napredovanje prema članstvu u Alijansi. Međutim, političke podjele i mehanizmi odlučivanja koji omogućavaju blokiranje sigurnosnih odluka predstavljaju ozbiljnu prepreku.

Zbog toga predlaže institucionalne i ustavne promjene kojima bi se smanjila mogućnost političkog veta u pitanjima odbrane i sigurnosti.

Kao jednu od mogućnosti navodi odlučivanje običnom većinom u Predsjedništvu BiH ili Vijeću ministara za određena pitanja.

Krajnji cilj takvih reformi, prema njenom prijedlogu, jeste uspostavljanje institucionalnog okvira koji bi omogućio članstvo Bosne i Hercegovine u NATO-u do 2035. godine.

Potrebno je, međutim, naglasiti da se ne radi o zvanično utvrđenom roku NATO-a niti o obećanju američke administracije, već o strateškom cilju koji predlaže autorica izvještaja.

Protivljenje etničkim podjelama i prekrajanju granica

Posebnu pažnju Thorpe posvećuje idejama o teritorijalnom razdvajanju stanovništva na osnovu etničke pripadnosti.

Upozorava da formiranje etničkih enklava, uspostavljanje dodatnih nivoa vlasti zasnovanih na nacionalnoj pripadnosti i pokušaji promjene postojećih granica ne rješavaju regionalne probleme, već mogu proizvesti nove političke i sigurnosne krize.

U tom kontekstu osvrće se na složeni institucionalni sistem Bosne i Hercegovine, ali i na prijedlog formiranja Zajednice srpskih općina na Kosovu.

Prema njenom mišljenju, ovakvi modeli dodatno otežavaju upravljanje, saradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama i donošenje odluka koje bi bile u interesu svih građana i cijele države.

Thorpe smatra da međunarodne sporazume, trgovinske dogovore i sigurnosnu saradnju trebaju predstavljati legitimne državne institucije.

Ovakav pristup predstavlja direktno suprotstavljanje političkim konceptima prema kojima su etnička autonomija i teritorijalna podjela trajno rješenje za probleme zapadnog Balkana.

Lobiranje vlasti RS-a u Washingtonu i širenje vjerskih narativa

Jedan od najosjetljivijih dijelova izvještaja odnosi se na lobiranje vlasti Republike Srpske u Sjedinjenim Američkim Državama.

Thorpe navodi da su tokom 2025. godine, prema ranije objavljenim istraživanjima, milioni dolara izdvajani za lobističke aktivnosti u Washingtonu s ciljem uklanjanja pojedinih političara iz Republike Srpske s američkih sankcijskih lista.

Prema njenoj procjeni, rezultati takvih aktivnosti ohrabrili su one koji zagovaraju dalje slabljenje državnog integriteta Bosne i Hercegovine.

Posebno kritikuje poruke koje, kako navodi, u Washingtonu prenose lobisti angažovani iz Banje Luke.

Autorica odbacuje tvrdnje da muslimanski akteri na zapadnom Balkanu aktivno podstiču nasilje nad kršćanima. Takve tvrdnje ocjenjuje neistinitim, neiskrenim i opasnim.

Kao argument protiv takvih narativa navodi saradnju institucija Bosne i Hercegovine, uključujući Islamsku zajednicu, s američkim i evropskim sigurnosnim službama u borbi protiv ekstremizma.

Ovaj dio izvještaja posebno je značajan u kontekstu pokušaja da se političke prilike u Bosni i Hercegovini američkoj javnosti predstave kroz prizmu širih ideoloških i vjerskih sukoba.

Ipak, Thorpe u svom dokumentu ne iznosi novu finansijsku istragu o lobiranju niti dokazuje pojedinačnu odgovornost određenih političara. Njeni zaključci zasnivaju se na ranije dostupnim izvorima i predstavljaju analitičku procjenu političkih i sigurnosnih prilika.

Rusija i Kina kao dodatni izazov američkim interesima

Osnovna pretpostavka izvještaja jeste da bi smanjivanje američkog prisustva na zapadnom Balkanu moglo stvoriti prostor za jačanje utjecaja drugih globalnih aktera.

Thorpe upozorava da bi takvu situaciju dodatno mogle iskoristiti Rusija i Kina.

Pozivajući se na američku obavještajnu procjenu iz 2026. godine, navodi da Moskva podržava separatističke težnje u Republici Srpskoj i nastoji usporiti približavanje zemalja regiona NATO-u i Evropskoj uniji.

Kao odgovor na ove izazove predlaže pokretanje nove Balkanske sigurnosne inicijative, po uzoru na američke programe saradnje s baltičkim državama.

Inicijativa bi uključivala unapređenje vojne saradnje, razvoj odbrambene industrije, jačanje kibernetičke sigurnosti i otpornosti na hibridne prijetnje.

U izvještaju se posebno prepoznaje i potencijal namjenske industrije Bosne i Hercegovine, koja bi mogla imati značajniju ulogu u budućim regionalnim sigurnosnim projektima.

Američke investicije kao podrška stabilnosti regiona

Thorpe smatra da dugoročno prisustvo Sjedinjenih Američkih Država ne bi trebalo biti zasnovano isključivo na vojnoj i diplomatskoj saradnji.

Jednaku važnost pridaje ekonomskom razvoju, investicijama i izgradnji institucija koje osiguravaju transparentno poslovno okruženje.

Jedan od prijedloga je otvaranje regionalnog ureda američke razvojne finansijske institucije DFC za zapadni Balkan, čime bi se olakšalo pronalaženje i finansiranje novih investicijskih projekata.

Kao primjer dosadašnje saradnje navodi garanciju kreditnog portfolija u iznosu od 5,18 miliona dolara za jednu banku u Bosni i Hercegovini, s namjerom proširenja kreditiranja malih i srednjih preduzeća.

Istovremeno upozorava da ozbiljne i dugoročne investicije nisu moguće u sredini u kojoj politički utjecaj određuje poslovne prilike, a pravila se prilagođavaju interesima pojedinaca.

Zbog toga vladavinu prava posmatra ne samo kao osnovni demokratski princip nego i kao ključni preduslov za privlačenje američkog kapitala i dugoročno ekonomsko prisustvo.

Šta je glavna poruka izvještaja Amande Thorpe?

Centralna poruka izvještaja jeste da američki interes na zapadnom Balkanu ne bi trebao biti ograničen samo na sprečavanje mogućnosti izbijanja novog sukoba.

Prema viziji koju predstavlja Thorpe, Washingtonu je potreban region koji može samostalno održavati stabilnost, štititi prava građana i razvijati funkcionalne institucije sposobne za međunarodnu saradnju.

Za Bosnu i Hercegovinu to bi značilo da budući američki angažman mora ići mnogo dalje od povremenog reagovanja na političke krize.

Ustavne promjene, očuvanje teritorijalnog integriteta, približavanje NATO-u i jačanje državnih institucija u izvještaju se posmatraju kao međusobno povezani ciljevi.

Takav pristup sigurno bi izazvao različite reakcije domaćih političkih aktera, posebno zbog prijedloga koji podrazumijevaju smanjivanje mogućnosti institucionalnih blokada i preispitivanje postojećeg etničkog modela upravljanja.

Ostaje otvoreno koliko bi ovakva politika mogla dobiti podršku u Washingtonu, među evropskim saveznicima i unutar same Bosne i Hercegovine.

Ipak, značaj izvještaja ogleda se i u pitanju koje otvara, a koje se često zanemaruje u domaćim političkim raspravama: može li Bosna i Hercegovina dugoročno biti stabilna država ukoliko njen politički sistem omogućava neprestane blokade, a napredak zavisi od intervencija međunarodne zajednice?

Amanda Thorpe smatra da je vrijeme da se proces započet Dejtonskim mirovnim sporazumom nastavi, ali s jasnijim ciljem – izgradnjom funkcionalne, demokratske i multietničke Bosne i Hercegovine.

(K. S.)