U sjećanje na Bekima Sejranovića

Hirurg, pjesnik, rep akademik, Dragutin Grozdanović poznatiji kao Furio Đunta u pjesmi Vreme ničega ima liniju koja glasi “na polici čuče moje srodne duše”. Pisci koje volim, muzičari, pjesnici, umjetnici, sve ih doživljavam kao moje srodne duše. Njihovim tugama sam se tješio kad je mene gušilo, njihovim radovanjem proslavljao svoje sreće. Oni su kroz svoj rad razgovarali sa mnom više od bilo kojih drugih ljudi i tako uticali na mene. Bekim je rekao da je jedan od razloga zašto je počeo pisati to da bi se povezao sa ljudima koji razmišljaju na sličnim talasnim dužinama.
21. maja nakon kratke i teške bolesti, u 48. godini života, u Oslu, preminula je jedna od mojih srodnih duša, pisac Bekim Sejranović.

Bekim je napisao zbirku priča Fasung, te romane Nigdje niotkuda, Ljepši kraj, Sandale, Dnevnik jednog nomada i Tvoj sin Haklberifin. Rođen u Brčkom 1972, srednju pomorsku završio u Rijeci u kojoj je započeo i studiranje koje je zbog ratnih dešavanja morao nastaviti i završiti u Oslu. Na istorijsko-filozofskom fakultetu na kojem je odbranio magistar iz područja hrvatske književnosti radio je do 2006. kao lektor i predavač. Uporedo od 2000. je radio kao sudski tumač, prevodilac i predavač norveškog jezika. Ženio se 3 puta i ima dvije vanbračne ćerke.


Osjećam se dužnim, osjećam da moram napisati nešto u njegovu čast, da se oprostimo dok mi u glavi samo odzvanja to ime i prezime: Bekim Sejranović, Bekim Sejranović, Bekim Sejranović, Bekim Sejranović, Bekim Sejranović. Odlučio sam da ipak ne napišem ništa. Šta god da bih napisao mislim da to ne bi bilo dovoljno dobro kao što bih želio, kao što je Bekim zaslužio. Zbog toga sam odlučio prikupiti nekoliko oproštajnih crtica njegovih prijatelja i skupiti ih na jedno mjesto. Ovaj članak će biti moja svijeća koju ću zapaliti u njegove ime.

Umro je Beks u 48-oj, prerano, za takve je uvijek prerano, kolikogod se žurili. Veće oči i veće srce teško ste mogli sresti. Potonje je zatajilo. Druže, noćas ti nazdravljamo, čut ćeš staklo.

Geplaatst door Kruno Lokotar op Donderdag 21 mei 2020

Ne pamtim šta me ovako potreslo. S Unom sam u parku, uz Vltavu, mi koji smo kraj vode rasli, bez vode ne možemo, znaš to…

Geplaatst door Martina Mlinarević Sopta op Donderdag 21 mei 2020

Moj drug Bekim Bekima Sejranovića sam upoznao negdje oko 2000. u redakciji Naklade MD u kojoj smo tih godina…

Geplaatst door Drago Glamuzina op Vrijdag 22 mei 2020

Klikom na OVAJ LINK možete pročitati odlomke Bekirovih romana.

Počivaj u miru, moj pisac Haklberi Fin.

The following two tabs change content below.

Danijel Neskovic

Sembersko dijete, bečki student, spas iz ralja kapitalizma pronalazi u utješnoj zabludi da poziv pisca kojem teži nije prevaziđen. Stil gonzo novinarstva nalazi se na granici novinarstva i književnosti, stvarnosti i fikcije, u kojem novinar uključuje sebe u događaje i tako postaje glavni junak priče.

Facebook Comments

Danijel Neskovic

Sembersko dijete, bečki student, spas iz ralja kapitalizma pronalazi u utješnoj zabludi da poziv pisca kojem teži nije prevaziđen. Stil gonzo novinarstva nalazi se na granici novinarstva i književnosti, stvarnosti i fikcije, u kojem novinar uključuje sebe u događaje i tako postaje glavni junak priče.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *