Filip Balunović i Jovo Bakić o “Bedi ljudskih prava” u Beču

Ponekad mi se čini kao da sam sve shvatio, sve razumio, jasno odvojio dobro od lošeg, pronikao u njihove uzroke, njihove razloge, motive, načine djelovanja, njihove ciljeve. Tih dana iz kreveta se budim kao vojnik, s jasnom idejom kuda kroči moj sljedeći korak. Gotovo nečujan gaz mog bosog stopala po laminatu, prije nego što navučem čarape, odjekuje kao da do zuba naoružan bataljon maršira po sobi strojevim korakom dižući koljena toliko visoko da se njime udaraju u glavu kao Lepa Brena na koncertu u Mostaru 1983.

Međutim, ponekad bude posve drugačije, jutra i dani, potpuno drugačijeg osjećaja. Preispitivačka priroda me ispuni sumnjom usljed koje moj kompas za orijentir vrijednosti kojim se vodim potpuno zakaže i kazaljke mu se vrte kao čigra. Ovaj put, kazaljke je zavrtilo mišljenje jednog hrvatskog producenta alternativne muzike koji je na svom statusu na fejsbuku napisao kako si ukoliko se izjašnjavaš kao lijevi ili desni, u stvari izmanipulisan kako bi skrenuo sa svog puta. Svoju misao je proširio u komentarima ističući da je velika većina ljevice (kojoj pripadam i ja), baš kao i desnica, sklona reaktivnosti, agresivnosti, ljutnji, mržnji, netrpeljivost i da je to u stvari patološka reakcija na traumu. Traumu koju umjesto da liječimo, kroz platformu ideologije samo još produbljujemo.

Srpski kulturni forum organizovao je promociju knjige „Beda ljudskih prava“ sociologa Filipa Balunovića, trenutnog naučnog saradnika na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu i docent na Fakultetu za medije i komunikacije. Osim njega, gost je bio i sociolog i profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, kao i jedan od osnivača i sada bivši član Partije radikalne levice, Jovo Bakić. Da će biti jureni po ulicama i da će plivati Savom i Dunavom spašavajući svoje živote, jedna je od najpoznatijih Bakićevih izjava u čije ostvarivanje polažem nadu proglašavajući je usudom. Shvatio sam da će u mom trenutnom ideološkom lutanju ulogu kompasničara (popravljači kompasa, kao časovničari) imati ova dva gospodina.

Ulogu voditelja kao i na prethodnim događajima koje organizujeme SKF imao je Dragan Mišković. Podsjećanja radi, Srpski kulturni forum u aprilu organizuje i promociju knjige Depra novinara i voditelja Aleksandra Stankovića.

Razgovor se započeo postavljanjem pitanja o tome da li nasilno svrgavanje trenutne političke klike u Srbiji ima alternativu. Jovo Bakić je istakao da nema politike bez nasilja.
Da nije bilo sile mi bismo još bili kmetovi. Feudalizam ne bi mogao da se svrgne bez revolucije. Francuska revolucija je svrgla feudalce. Sama činjenica da neko ko je rođen kao plemić umire kao plemić, a neko ko je rođen kao kmet umire kao kmet, se menja Francuskom revolucijom. Da li ako se pobunite protiv nepravde ovde možete da uradite nešto bez nasilja? Teško, čak i ovde gde su uređenja društva. Čak i uređenja društva funkcionišu u okviru kapitalističkog uređenja, a on je baziran na izrabljivanju. I ako se vi pobunite protiv toga biće nasilja protiv vas. Da li je to legitimno nasilje i da li je nasilje ako odgovorite na nasilje nasiljem? Svako bi više voleo da rade institucije, ali postavlja se pitanje, da li je to moguće?

Jovo Bakić. Izvor: SKF/FB. Autor: Albin Melez

Sljedeće Draganovo pitanje bilo je upućeno Filipu koji je rekao da su mu politizovani antivakserski pokreti od strane desnice u svjetlu pandemije bili jedan od motiva da počne s pisanjem svoje knjige.
Desnica je prvi put uzela ljudska prava kao svoju prepoznatljivu transnacionalnu platformu. Počeli su da govore o svojim pravima na svoje telo. Na desničarskim manifestacijama prvi put smo imali slogane kao „moje telo moj izbor“ koji su ranije bili karakteristični za feminističke pokrete, dakle na progresivnoj strani ideološkog spektra. U svetlu pandemije se afirmisala i formulisala agenda na kojoj igra desnica, i u tom svom pokušaju da se nekako pozicionira unutar ovog pandemijskog sveta pokušala je da ide na kartu individualnih prava. Imali smo pandemiju protiv koje smo mogli da se borimo samo kao društvo, ne kao pojedinac. Unutar takvog konteksta došlo je do toga da su pojedini pokreti apostrofirali individualno.

Filip se još osvrnuo na to kako su pitanja klimatskih promjena postala generacijski problem koji uključuje sve više mladih ali i da misli da dolazi do osvješćivanja; da nema zelenih politika ni pronaučnog stanovišta ukoliko se ne preispituje, ne krititikuje i ne podriva kapitalistički okvir unutar koga se nalazi naš svijet.

Iako nije bilo planirano da se o njemu govori, pošto su se govornici već dotatkli antinaučne platforme i političara koji su na njoj izgradili uspješni politički program, neminovno se došlo i do Nestorovića.

Profesor Bakić je zaključio da postoji mnogo razloga kako se osoba sa šarlatanskim odnosom prema nauci našla u poziciji da dobije 5 posto na prethodnim izborima. Objasnio je da je povezivanje autizma sa primanjem “mmr” vakcina statistička korelacija koja ne znači uzročnost. Osim što je Nestorović imao emotivne razloge da se okrene nenaučnom diskursu zbog bolesnog djeteta, takođe je sklon i intelektualističkom egzibicionizmu i narcizmu koji za posljedicu ima popularnost koja se može politički upotrijebiti.

„Veza između “mmr” vakcina i autizma je prvo zaista prikazana u jednom naučnom časopisu. Ali su se nakon tog članka pojavili hiljade i hiljade naučnih članaka koji su dokazali neosnovanost i nenaučnost tog argumenta, međutim, već je bilo kasno. To je kao kad imate propagandu. Na RTS-u se pojavi priča sa sve zadihanim reporterom koji dolazi s terena, da se u Vukovaru ubilo 40 srpskih beba. Onda posle 24 sata stižu demanti sa istog tog RTS-a ali ti u tih 24 sata već imaš 5 hiljada dobrovoljaca koji marširaju na Vukovar. Imaš jedan nenaučni, pseudonaučni članak koji izlazi sa ozbiljnim lažima, i posle imaš gomilu dokaza da to nije tako ali je vrag odneo šalu. Bez naučnog konsenzusa u bilo kom polju nauke nema pojma istine. Nema pojma univerzalnosti. Ako ne mislimo da univerzalizujemo neke zajedničke ideje npr. humanizma onda smo u dubokom problemu. To je pokušala univerzalna deklaracija o ljudskim pravima. Svi ljudi su jednaki. Svi ljudi imaju pravo na rad koji im obezbeđuje DOSTOJANSTVEN život,“ rekao je Filip Balunović.

Filip Balunović. Izvor: SKF/FB. Autor: Albin Melez.

Priča je dalje skliznula ponovo u kritiku kapitalizma jer kada god govorimo o pravima, nametnu se i kršenja tih prava, a kad se nametnu kršenja ljudskih prava dolazimo do neoliberalnog kapitazma koji tim kršenjima daje legitimitet.

Jovo i Filip su se usaglasili da je od 1989. godine identitetska politika istisnula priču o socijalnim i ekonomskim pravima. Ne znači da nacionalna, seksualna, vjerska i druga prava ne proizvode djelimičnu emancipaciju pojedinih dijelova stanovništva ali smatraju da nisu dovoljna i da nešto što sadrži klasno pitanje mora preuzeti borbu onih koji su marginalizovani, klasa nevidljivih. Nemoguće je doći do nečega što se zove bolje društvo, a ne samo bolji život pojedinca, jer se sve individualizovalo.  

Profesor Bakić smatra da je nestanak komunističkih partija od 1989. godine uzrok što je trenutna društvena nejednakost uporediva jedino s nejednakosti prije Prvog svjetskog rata. Kada postoji strah od socijalnih revolucija, klasa bogatih odlučuje da raspodijeli dio bogatsva da ne bi ostala bez ičega, a kada taj strah ne postoji, onda živimo ovako kako živimo danas.

Kada su se već pomenula ljudska prava, kršenja istih, kapitalizam, potlačeni i izrabljivani, prirodnim putem tok priče se slio na one koji iz svega toga profitiraju: kapitaliste i političke elite koji se nalaze u jedinstvenom uzajamno-profiterskom odnosu.
„Političarima su puna usta prava. Što više pričaju o pravima sve mi je interesantnije da zavirim šta oni zapravo rade i da li oni imaju nekih poslovnih interesa. Po pravilu, ljudi koji najviše govore o ljudskim pravima u tome gledaju uglavnom korist i bogate se. A onda se postavlja opet pitanje nasilja. Zato što ti koji uspostave takve (političko-kapitalističke) veze imaju interes da ne odu u zatvor. Dakle, njih država neće u zatvoru. Potrebni su i neki drugi mehanizmi. Moraju da se plaše. Vi ćete pričom da ih ubedite, e pa nećete. U Hrvatskoj je Sanader završio u zatvoru. Time je poruka odaslata, da se ne može krasti do iznemoglosti. U Srbiji niko nikad nije otišao u zatvor od tih ljudi. Kod nas nema lopova. Mi smo pošteni. Onda me pitaju, što ja hoću nasilje, neću, ali ne vidim da će se drugačije rešiti“, zaključio je profesor Bakić.

Izvor: SKF/FB. Autor: Albin Melez

Balunović je ovu temu završio zaključkom da su prava mrtvo slovo na papiru ako nemaš instancu koja će da ti garantuje ispunjavanje tih prava. Ako je društvo i dalje klasno podjeljeno, i ako i dalje postoji interes da ti ostaneš klasa dole, onda ćeš jako teško ostvariti svoja prava.

U ostatku večeri govornici su se osvrnuli na to da velike predrasude i islamofobija u Evropi imaju zloćudni potencijal jer bi muslimani mogli poslužiti kao savršen paravan iza kojeg bi se sakrili stvarni razlozi lošeg ljudskog standarda: a to su kapitalistički odnosi. Velike sile uglavnom pričom o ljudskim pravima prikrivaju svoje imperijalističke namjere.

Nepovjerenje u nauku je proisteklo iz kapitalističkog i individualističkog shvatanja svijeta, jer se sva proizvodnja svodi na ostvarivanje profita, a ne javno dobro. Zbog toga je bilo jako teško ubijediti ljude da su vakcine proizvedene da bi pomogle, a ne da bi ostvarile profit.

„Nauka nije stvar koju ne treba da propitujemo. Neka naučna postavka je osnovana ako je dokaziva i ako je dokazana. Naučni dokaz se dokazuje tako što se u reprezentativnom istraživačkom postupku ponovo od istog imputa dobijaju isti rezultati. Ja mislim da je to podrivanje tih autoriteta nauke jako problematično“, istakao je Balunović.

Profesor Bakić se na to dovezao da podrivanju naučnih autoriteta u velikoj mjeri doprinosi i crkva.
Nikolaj Velimirović je imao izuzetno antinaučni diskurs. Jer on kaže “šta je nauka donela Evropi, mrak? Srednji vek nije bilo mračno doba, nego zlatno. Ideje prosvetiteljstva i nauke su nas vratile u mrak. Neki Darvin tvrdi da smo postali od majmuna. Gdje ćete veći mrak od toga. Mi smo od Boga stvorena bića, a ne od majmuna. Veruju u sveto pismo Darvinovo, a ne u Sveto pismo našega Gospoda Isusa Hrista.” Amfilohije, Atanasije Jeftić, Patrijarh Irinej, Milutin Valjevski, Artemije Radosavljević… sva petorica su preminula od korone kao posledica zaražavanja na pričestu. Sa idejom da im ne može biti ništa jer ih bog štiti, a i ako odu, to je božija volja. Može da se kaže da su bili iskreni ali su otišli kao posledica antinaučnog stava. Svojim autoritetom utiču na niz ljudi da i oni tako postupaju. Jedno uverenje antiprosvetiteljsko i antinaučno ima veoma praktične posledice.

Izvor: SKF/FB. Autor: Albin Melez

Sami kraj večeri bio je kao i obično rezervisan za pitanja publike među kojim se kao i na prethodnim događajima sličnog karaktera često nađe neko ko priliku da pita iskoristi da bi saopštavao, pa je tako jedna starija gospođa potrošila 3 minute svojom pričom koja su mi se činila kao 3 godine.

Po završetku događaja iskoristio sam priliku da pazarim Filipovu knjigu i da profesoru Bakiću odam priznanje koje zaslužuje svojom hrabrom i beskompromisnom borbom protiv besprizornika na vlasti. Malo je takvih, koji rizikuju svoj život govoreći lažovima istinu u lice, odbijajući da im legnu na rudu i zbog toga ostvare korist, a potrebno nam ih je puno. Dok sam se divio dostojanstvu ovog čovjeka kroz glavu su mi prolazili stihovi Elementala:
Nije zbog novca
on ode

nije zbog slave
nema je ovdje

Nije zvijezda
ništa ne sjaji

svatko je lud
tko u to se daje

U duši smo junaci


Dok sam u društvu prijatelja napuštao događaj opraštajući gospodinu Filipu Balunoviću što je jedini opušak na trotoaru te ulice bio njegov, posađen neposredno prije događaja, nadajući se da će poslije 3 mjeseca koja će provesti u Beču osim rezultata istraživanja u Beograd ponijeti i malo bečkih manira, sjetio sam se hrvatskog producenta alternativne muzike s početka dana. Uz dužno poštovanje, kao što ni u kom slučaju ne bih slušao muziku profesora Bakića da sad naprasno počne da je stvara, tako ne treba ni da čitam i da se opterećujem političkim i filozofskim stavovima muzičkog producenta. Ukoliko smo i istraumatizovani siromaštvom i nedostatkom pravde i dostojanstva zbog kapitalističkog uređenja, nije dovoljno samo zaliječiti te traume, nego se boriti, životom se boriti, da kroz to više nikad ne prođe niko. I tu se opet vraćamo na temu nasilja.

The following two tabs change content below.

Danijel Neskovic

Sembersko dijete, bečki student, spas iz ralja kapitalizma pronalazi u utješnoj zabludi da poziv pisca kojem teži nije prevaziđen. Stil gonzo novinarstva nalazi se na granici novinarstva i književnosti, stvarnosti i fikcije, u kojem novinar uključuje sebe u događaje i tako postaje glavni junak priče.

Latest posts by Danijel Neskovic (see all)

Facebook Comments

Danijel Neskovic

Sembersko dijete, bečki student, spas iz ralja kapitalizma pronalazi u utješnoj zabludi da poziv pisca kojem teži nije prevaziđen. Stil gonzo novinarstva nalazi se na granici novinarstva i književnosti, stvarnosti i fikcije, u kojem novinar uključuje sebe u događaje i tako postaje glavni junak priče.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *