Dragana Lukić – Gagz And Roses
Uputstvo za upotrebu:
Napisani tekst je nastao iz inkorporacije pjesme Ruže i pištolji, igrom riječi Guns(Gagz) N Roses, filozofije Eriha Froma, Dragane Lukić: njene ličnosti i umjetnosti, koja je poslužila kao inspiracija, dobar primjer i sagovornik. Tekst koji slijedi nije moguće doživjeti u potpunosti ukoliko se bar jednom pažljivo ne odsluša pjesma na OVOM LINKU.
Sad kad ste se vratili, počnimo.
“Za Eriha Froma banalnost je jedna plitkoumnost, neprobuđenost, vrsta pseudo identiteta, stanje post-hipnotične sugestije gdje čovjek nema svoj originalni misaoni čin, nego ga preuzima. To je ono što bismo danas nazvali: biti u trendu. Banalnost je užasno dosadna. Sve je to eksplodiralo pojavom društvenih mreža, prije svega Instagrama i Fejsbuka. Pogrešno misleći da su ono što imaju i ono gdje su bili, da ih to čini jedinstvenim, zapravo ih čini sve istim. Beskrajna trivijalnost. Šta sam jeo, gdje sam bio, šta sam radio, s kim sam bio. Originalnost leži u dubini. Dubina proističe iz spontanosti, autentičnosti, jedinstvenog misaonog čina dok istost proističe iz trenda, mode.”
K'o da nisam odavde
hodam kroz zidove razne
K'o da Bog biro je da me
stavi u njihove kandže
prazne i sirove pravde
u zemlji sisanja kare
Kada pogledate profile na društvenim mrežama svi izgledaju tako identično. Djevojke šablonski ustrojene trudeći se da dostignu ideal ljepote, privlačnosti, elegancije, otmjenosti i damstva: sav svoj trud ulažu u dostizanje zadatih standarda, a ne sebi svojstvenom bivstvovanju. Slikanje specijalno dekorisane hrane, fotografije iz noćnih provoda na kojem je u prvom planu popijeno piće, jeftino prostituisanje svoje plodnosti, oblina, tj. tijela zarad privlačenja pažnje u vidu većeg broja lajkova testosteronizovanih masa kojima taj sadržaj u velikoj mjeri služi kao masturbirajuće pomagalo. Imanje stila je zamijenilo imanje ličnosti, a stil je univerzalni standard postavljen od najpopularnijih dekadentnih autoriteta. Svako ima pravo na svoju seksualnost, da je ispoljava kako god želi, kao i da vodi svoje društvene mreže po svojim afinitetima i nahođenju i protiv toga nemam ništa. Samo me smara činjenica da svi jako liče jedni na druge. Sve je tako isto, i sve je očajnički dosadno.
Po Vegasu se vozim pod svetlom neonskih lampi
Boca u ledu je, jedu se kreolski škampi
Ko blaziran, pod dejstvom narkoze
Mimoze mirišu
Nebo nadamnom je roze – pa roze pijem
Sipam i sipam i gledam malu:
Baš odr'o bi je
Brate baš dobro mi je
A možda ipak nije?
Lice zmije se krije pod maskom lažnih drugova
Moj um je mali pakao sa svojih devet krugova
Mladi kralj Simba, na kanapima ringa
Trudim se da pobegnem iz jebenog limba
Fotografija ruke naslonjene na volan BMWa na kojoj šljašti skupocjeni sat, fotografije nategnutih bicepsa iz teretane, fotografije na kojima se on i njegovo društvo trude biti što luđi, lokacije uvijek luksuzne i bogate. Namjerno prikazana jedna strana realnosti uz namjerno izostastavljanje druge strane, iskrivljuje stvarnu realnost. Sve u cilju uljepšavanja istinitosti, maskiranja, samozavaravanja i obmane ostalih, skrivajući mrak i prikazivanju sebe u što boljem svjetlu, u katalogu za parenje kakav je npr. Instagram. Čak i da neko zapravo živi toliko luksuznim životom, zar mu već to uživanje u tom izobilju ne predstavlja dovoljan užitak, zašto bi imao potrebu to podijeliti s drugima, pogotovo kad živiš u siromašnim državama kao što su naše. Nedostatak skromnosti, empatije, kućnog odgoja…
Nemanje mozga je zamijenilo imanje muda. Imanje novca je zamijenilo neimanje šarma. Svi se trude dostići šablonirani ideal zavodljivog, džentlmenskog, tajnovitog, opasnog momka koji je postavljen od strane dekadentnih autoriteta. Svako ima pravo na svoju seksualnost, da je ispoljava kako god želi, kao i da vodi svoje društvene mreže po svojim afinitetima i nahođenju i protiv toga nemam ništa. Samo me smara činjenica da svi jako liče jedni na druge. Sve je tako isto, i sve je očajno dosadno.
Previše pitanja, noću svitanja
Bolu pričam – što ja nisam taj što ima
I svima da kradem, gotovina i zgrade
Sto posto bi’ post'o gnjida brate
vrediš onoliko koliko imaš pare
Razvitak industrija ljepote i zabave idu višestruko u prilog najmoćnijim stanovnicima naše planete. Prvo iz razloga što donose ogroman profit, a drugo što sistematski zaglupljuju široke mase koje se vode željama plitkog hedonističkog uživanja, stalne euforije i sreće. Erih From je takođe smatrao da čovjek ne može biti srećan dok ne postane svjestan svoje nesavršenosti, smrtnosti, mana.
Industrija ljepote radi na tome da ispegla fizičke nedostatke a industrija zabave da čovjeka stalno drži u blagoj euforiji i trenutnom zadovoljstvu. Prepuštajući se tim užicima mase nemaju vremena i ne znaju uopšte kako razmišljati o sebi i drugima.
Hajde da ne pričamo o tome šta smo uradili nego zašto smo to uradili, hajde da ne pričamo o tome gdje smo bili nego zašto smo tu bili, hajde da ne pričamo o tome šta imam nego zašto to imam. Moćnicima osviješćeno, kulturološki i moralno razvijeno i obrazovano društvo predstavlja problem ne samo iz razloga što će u znatno manjoj mjeri konzumirati proizvode gore pomenutih industrija i donositi manje profite, nego i što to društvo neće biti potkupljivo, sklono manipulaciji, segregaciji. Nije potrebno biti natprosječno inteligentan da bi shvatio načine manipulacije i vladanja nad ljudima, užase fašizma, nepoštovanja ljudskih prava itd. Važno je samo imati razvijenu empatiju i samosvijest o sebi i drugim ljudima do koje se dolazi promišljanjem.
Završićemo svi ispred iste rampe
Na ulici anarhija – pa živim k'o panker
Politika i stranke ubijaju k'o kancer
Nema ko nije s đavolom igrao valcer
Svako bi da živi bolje
ali nije lako ako živiš ovde
Imamo samo ruže i pištolje
Imamo samo ruže i pištolje
(Super) heroji su stvarni i oni žive među nama. Oni ne nose kostime, ne preoblače se, nemaju nadljudske moći, ne dolaze sa drugih planeta, nije ih ujeo pauk, okej, neke možda jeste, ali nisu od toga dobili moć da ispaljuju mrežu iz ruke. Heroje ćete prepoznati tako što su obični, jednostavni i iskreni. Heroj je svako ko se ne trudi biti ništa više a ne dozvoljava sebi da bude ništa manje od onog što zapravo jeste: čovjek.
Nekoliko sedmica prije nego li ću u potpunosti izbrisati svoj Instagram nalog, osim par najboljih prijatelja pratio sam još samo jednu djevojku koja je baš to. Ni manje od heroja, ni više od čovjeka. Smatram herojskim činom tu odvažnost i sposobnost da ne budeš poput većine.
Divnoća, skromnoća i likovnoća. Nisam siguran u postojanje ove tri riječi ali znam da postoji ona koje ove tri riječi najbolje opisuju: Dragana Lukić Gagz. Dragana je djevojka iz Bijeljine rođena 1998, bavi se slikanjem, ljubitelj je životinja a posebno prirode što bi možda u neku ruku značilo da je i filantrop. Vjeruje da u astrologiji postoji malo istine i više voli da joj se obraćamo sa Gagz, tako da će u nastavku Dragana biti Gagz.
Više je razloga zbog kojih sam se odlučio na intervju s njom. Prvi je njena profesija. Gagz je svoj umjetnički izraz pronašla u slikarstvu pa donekle i u fotografisanju. Umjetnost?! Umjeti izraziti svoje misli, osjećanja, žudnje, žednje, težnje, stavove, strahove, u nešto konstruktivno, opipljivo ili osjetljivo, nadražajno. Ko su umjetnici? Umjetnici su ljudi koji su sposobni da potpuno mirno ili potpuno ludo, spremni da raspore svoje arterije frcajući krvlju po nečemu na čemu preslikavaju vizuelno ili zvučno ono u njima što su u datom trenutku u sebi stvorili. Stvaranje je božanska rabota, stvoriti znači napraviti nešto iz nečega ili ni iz čega. Umjetnik stvara svojom dušom i svojim mozgom, da li pomoću kista, muzičkog instrumenta, svog glasa, tijela, olovke, ili nečeg trećeg, to je manje važno. Za umjetnika je prvenstveno važno da se dobro služi svojom dušom i svojim mozgom. Da se Dragana time odlično služi jasno je uočljivo ako pogledate način na koji ona predstavlja sebe na društvenim mrežama i energija koju emituje. To je bio drugi motiv za promociju nje i njenih radova. Gagz se uspješno otrgla iz kandži trivijalnosti i postala je nešto unikatno, autentično, samim tim, duboko. Neulubljena mrakovima iako je svjesna u njihovo postojanje, razbija ih svojim osmijehom, grafikama, crtežima, fotografijama, dobroćudnošću i pozitivnošću.
Guns napolje, Gagz unutra, tako da umjesto Guns And Roses živimo taj Gagz And Roses život. Gagz kao pojam za ultimativnu sposobnost promišljanja, rada na sebi i svojstvenoj autentičnosti. Gagzirati se da budeš “high”, kad si duhom žedan piti gagziranu vodu, skakati po nagagznim minama koje otkidaju noge i raskomadaju tijelo samo zato da bi se ono pri regeneraciji sastavilo u bolje nego što je bilo. Gagzimetar u svemirskom taksiju obračunava pređene kilometre koje si izvozao maštajući. Biti sam svoj gagzda. Sex, Gagz and Rock ‘n’ roll.
Bez naziva, duboka štampa, 28x38cm, 2019. 
Bez naziva, akvarel, 18x28cm, 2018.
Treba nam zarada, blant i bas da nas razara
Da stvaram sa pravim glavama, ja sam mladi stvaralac
Novi dan i snovi da danas sam sa vama u ozbiljnoj lovi
Pogled iz stana na grad ja zavaravam trag
Savladavam glad dok zabavljam vas
Samo krov nad glavom i hrana za par dana
Prođem kroz svoj grad, k'o da sam stranac
I možda sam hladan, a gorim iznutra
Da promenim sutra, treba mi par minuta
Ponekad lutam ulicama sam, nemam mira
A moj dom tone kao Atlantida
Ne dugujem ništa, danas probaću nešto
Ako je vredelo išta, valjda postaću neko
Ako je umjetniku glavni motiv zarada, onda on nije umjetnik nego preduzetnik. Novac kao takav je nužno zlo, zlo isto onoliko koliko je i nužan. Umjetnik ne može pohvalom kupiti hljeb u pekari, tapšanjem po ramenu i svakačastvom se ne plaćaju računi. Nemoguće je od fotografije navaditi 100-200 lajkova pa ih po kursu Narodne banke pretvoriti u Evre kojima će se namiriti troškovi kirije. U svim mogućim kulturama koje nam fale, fali nam i kultura cijenjenja ručnih radova, umjetnina i uopšteno umjetnosti. Zato, nemoj da ste stipse, da vas ne bih izgagzirao na mrtvo ime. 🙂 🙂 🙂 Ukoliko vam se neka slika ili grafika dopadne, ne libite se da to saopštite Dragani na društvenim mrežama ili putem mejla, kako biste to što vam se sviđa mogli i da kupite. Tako sve dok se Gagz ne angažuje oko pravljenja sajta specijalizovanog za prodaju, što svakako ima u planu.
Mladi bi u stranke i banke, ne bi radili
Stariji su navikli na užas
Neko ima život skup ali tužan
Neko je srećan, samo da nije dužan
Sreća je kurva, kad imaš je ne vidi se kontura
Ja crtam rečima sve što vidim i nešto guram
Jer svako bi da živi bolje,
a ti mi kaži da li možeš ovde?
Dovdje sam vozio ja, a odavdje preuzima Dragana, ubacuje u petu i pun gagz.
U kom trenutku si shvatila i odlučila da ćeš se baviti slikarstvom? Kakve si reakcije dobila od svoje okoline? Čini se da je lakše saopštiti roditeljima da si gej nego da želiš da se baviš nečim „od čega nema hljeba kod nas“. S obzirom na to da većina tinejdžera ne bi imali pozitivne reakcije svoje okoline, koji savjet možeš da im daš ne bi li ih roditelji shvatili što ozbiljnije?
U suštini sam spontano odlučila da ću da se bavim slikarstvom, a onog trena kad se moj odnos prema slikarstvu definisao kao odnos prema istraživanju i spoznaji shvatila sam da je to pravi put. Kroz umetnost učis da izbegneš površnost u posmatranju…
Ne bih da dajem bilo kakve savete bilo kome, mislim da se razumni ljudi razumeju haha.
Tvoj brat je bio jedan od najzaslužnijih za stvaranje Hip hop kulture na području Bijeljine. Koliko te odrastanje s njim oblikovala u to što si danas?
Oblikovalo me u tom smislu da učim da živim bez predrasuda i uopšte shvatim šta je to kultura i na koji način se transformiše…
Kojih tema se najradije dotičeš kada slikaš? Da li smatraš da su slike isključivo pitanje estetike ili sa sobom treba da nose i neku dublju vrijednost ili poruku?
Konstantno razmišljam dok slikam i želim da mi slikarstvo bude način na koji ću da izgradim odnos prema životu uopšte. Nikako ne smatram da su slike isključivo pitanje estetike, iako za sada, mislim da svako od nas nosi estetiku u sebi i naravno da je ona vidljiva kroz rukopis. Iskreno mislim da sam akt bavljenja sobom i uopšte umetnošću nosi sa sobom vrednost ili slobodu koja nije banalna.
Bez naziva, duboka štampa, 11x13cm, 2019. 
“Veza”, ulje na platnu, 120x150cm, 2019.
Vjeruješ li da svojim slikama udišeš život koji žive zasebno, odvojeno, separatno od tebe, ili smatraš da su tvoje slike „tvoja djeca koja i tebi omogućavaju da živiš više života“?
Da, ja mislim da slike žive same za sebe, ne mislim da im ja udišem život izvan mog, ali svako kome je slikarstvo čitljivo može da vidi gest u slikama i ponekad mu je to dovoljno da bi je osetio živom…
Da li nekad razmišljaš o tome gdje će tvoje slike završiti? Da li bi se osjećala loše kad bi znala da zidove spavaće sobe nekog kriminalca krasi slika s tvojim potpisom? Da li uopšte možeš uticati na dalji život tvojih slika i kakav bi to bio idealan život jedne slike?
Haha nemam odgovor… osećala bih se loše verovatno, ali ne znam koliko je relevantno pričati o kriminalu, za svakog čoveka je kriminal ono što protiv njegovih vlastitih uverenja…
Misli se da je za umjetnika jedna od najvećih satisfakcija to kad njegovo djelo pređe u neku drugu umjetnost. Da li si razmišljala o tome da bi jednog dana neka tvoja slika mogla postati pjesma, knjiga ili film? Da li bi uživala u tom procesu u obrnutoj situaciji, da imaš priliku da otjelotvoriš neku pjesmu, nacrtaš korice knjige ili nešto slično?
Naravno, danas u umetnosti više ne odvajamo medije kroz koje se izražavamo…
Religija na jednoj strani, nauka na drugoj, gdje se u tom diskursu nalazi umjetnost, pogoto slikarstvo, koje je čini se ipak dalo veći dobrinos religiji?
Šta znam, sve je to deo celine, sve je napravilo civilizaciju kakva god da je, sve se razvija kroz apstraktno mišljenje.
Pored slika, baviš se i fotografijom. Tvoje fotografije kao rijetko čije nose sa sobom određenu mekoću, smirenost i emociju. Kao da na svakoj fotografiji u prvom planu nisu pejzaži, ljudi, priroda, nego emocija, kojom pejzaži, ljudi i priroda služe samo kao lakmus papir za njeno uočavanje. Da li si pronašla način na koji bi mogla spojiti fotografiju i slikarstvo i da li uopšte razmišljaš o tome?
Fotografija i slikarstvo se danas bitno razlikuju u tome što je pojavom fotografije slikarstvo otišlo još dalje u mišljenju. Ja se stalno osećam kao da spajam fotografiju i slikarstvo, svejedno doživljavam svet vizuelno.
Polj sky (Poljska) 
Drvo, mada mi se čini da je to i više nego očigledno 🙂 
Foto: Gagz Lukić
Društvo nam svakog dana dotiče sve niže grane u svim pogledima. Pored ekonomskog stanja, kultura, moral, poštenje, iskrenost i skromnost izumiru svakog dana sve više. Mladi, koji bi trebalo da odlučnije nego ikad povedu cjelokupno društvo u promjene, potpuno nesvjesni situacije u kojoj žive, opijeni lošom muziku i željom da svoj život prikažu na društvenim mrežama na što luksuzniji način stapaju se s muljem ovog društva postajući i sami to isto – mulj. Postoji li način da prije svega i prije svih probudimo naše vršnjake? Kako motivisati omladinu da svoje vrijeme umjesto isključivo na obnažene slike u kupaćem, iz teretane ili izlaska, utroše edukujući se, stvarajući nešto ili nekim društveno korisnim radom?
Teško mi je da odgovorim na ovakvo pitanje, jer to je donekle tvoj stav, ali ja se ne slažem u potpunosti sa tobom. Mislim da je tu ključno pitanje sreće i na koji način mi osetimo sreću, kao trenutak ili želimo da to bude konstantno stanje, pa onda kapitalizam i uopšte potrošačko društvo, koliko to utiče na sreću. Mislim da svako u sebi ima taj senzibilitet da prepozna vrline kada ih ugleda i mislim da je svaka druga priča banalna, ne možeš nikoga namamiti da živi onako kako ti misliš da je ispravno. Razmišljam koliko mi je malo škola dala znanja i ne stidim se tog mišljenja, ali mislim da se tako zapravo stvara zabluda da smo svi obrazovani i da nam je to dovoljno da bismo se uključili u bilo kakve tokove u društvu. Međutim, ja sam svesna koliko ne znam i to mi je okej.
Želiš li da predložiš muziku, filmove, serije, knjige ili predstave koje su u skorije vrijeme ostavile jak utisak na tebe?
Od muzike volim sve što me podseća na slikarstvo, ali reći ću jednu od najdražih pesama Bugge Wesseltoft and Sidsel Endresen Try, film Pygmalion iz 1938. , knjiga „Umetnost dokolice“ Herman Hese i „Mučnina“ Sartr i sve što sam ikad pročitala od Šekspira.
I za kraj, s obzirom na to da nam je glavni medij i prozor u svijet telefon, želiš li da predložiš neke Instagram profile ili Fejsbuk stranice koje rado pratiš?
Instagram @skalpa
Život je surov i lep u isto vreme
ali vuci svoje breme i posadi svoje seme
I tragaj večno za srećom
Jer trebaće ti sreća – zato srećno
Putuj u večnost
Došli smo do kraja vožnje. Ukoliko niste poslušali savjet s početka, zbog atmosferičnosti teksta predlažem da ipak kliknete NA OVO. Nakon preslušavanja pjesme čiji se stihovi provlače kroz cijeli tekst trebalo bi da doživite potpuni ugođaj ili neugođaj, uglavnom nikako nedogađaj.
Citat iz drugog pasusa: prof. dr Tatjana Milivojević (doktorirala filozofiju u Nici)
Autori stihova: Ognjen Kostić Struka, Relja Milanković Reksona, Mirko Perović Mali Mire
Sagovornica: Gagz Lukić (Dragana) Instagram Fejs
Autor teksta: Moje Visočanstvo, Svoja Ekselencija, Samoproglašeni Dangubni Kralj Ništavnosti, Nijedan Ni-jedini, Šef Svemirski, I Još Svašta Nešto Drugo, Sljedeći Put Možda Različito.
ajde ćao.
Danijel Neskovic
Latest posts by Danijel Neskovic (see all)
- Zlatna koka – Srebrenica - 26 Maja, 2024
- Filip Balunović i Jovo Bakić o “Bedi ljudskih prava” u Beču - 27 Marta, 2024
- Moćni zbun – prva izlažba Katarine Marković - 14 Marta, 2024
Facebook Comments