Da li je depresija bolest, izraz pronicljivosti ili znak posebne nadarenosti?

21 Januara, 202421 Januara, 2024 Danijel Neskovic 0 Comments

Za potrebe odgovora na pitanje koje je mučilo našu mnogobrojnu redakciju (mene samog) konsultovali smo (sam) tri odavno mrtva, besmrtna filozofa, koji besmrtno mrtvi još uvijek žive kroz svoja djela te proces egzorcizma nije bio neophodan. U tekstu je pojam depresije poistovjećen s pojmom melanholije kako se ona nazivala prije.

Neravnomjernost tjelesnih tečnosti
Aristotel
(384-322 p.n.e.)
U knjizi “Problemata physica” Aristotel uzima u obzir patološke aspekte melanholije. Uzrok bolesti svih vrsta je dispromorcija ljudskih tečnosti. Oslanjajući se na antičko učenje četiri ljudske tečnosti ili “četiri humora” on melanholiju pripisuje promjeni toplotne ravnoteže u tijelu. Zbog viška takozvane “crne žuči” u tijelu melanholika postoji previše hladnoće ili toplote. Njegovo raspoloženje je uporedivo sa raspoloženjem pijanog čovjeka. Tu i tamo srećemo pričljive, uzbuđene ili osobe koje su sklone suzama. Ipak melanholija nije nužno mana: ljudi sa posebnim oblikom “crne žuči” predisponirani su za briljantna dostignuća u filozofiji, umjetnosti i politici.

Legitimna perspektiva bivstvovanja
Artur Šopenhauer
(1788 – 1860)
Za Šopenauera melanholija nije bolest, već odgovara tipu karaktera. Od ovog zavisi idividualna perspektiva bića: “Dakle, isti spoljašnji procesi ili okolnosti utiču na sve potpuno drugačije, a u istom okruženju svi žive u različitom svijetu.” U zavisnosti od toga da li imamo melanholičnu, dramatičnu ili radosnu narav, isti događaj sagledavamo na drugačiji način. Melanholiju prije svega prati spoznaja da je “patnja neophodna za život” zapaža Šopenhauer. Melanholična osoba kroz svoju patnju odražava istinu o tome šta znači živjeti.

Izvor : Wikipedia (Albreht Direr “Melanholija”)

Osiromašenje ega
Sigmund Frojd
(1856 – 1939)
Svako ko više nije u stanju da pronađe ljubav, samog sebe ili da osjeća bilo šta osim bola je depresivan. Važno je razlikovati depresiju i povećanu tugu. I povećana tuga kao i depresija djeluju slično, kao gubitan voljene osobe. Razlika je u tome što kod povećane tuge za razliku od depresije ne dolazi do degradacije ega. Depresivna osoba neumorno iznosi optužbe protiv svog ega, smatra sebe bezvrijednim i nesposobnim da bi izabrao svoj ljubavni objekt. Gubitak tog objekta ne izaziva u njemu reakciju tuge nego gubitak sopstva i samopouzdanja. Tugom osiromašuje se svijet, depresijom ego.

Crno-crni Instagram filter
Danijel Nešković
(1997 – još broji)
Depresija je poput Instagram filtera za uređivanje fotografija koji vašu sliku sebeg samog boji samo u jednu boju – crnu. Na krajnje destruktivan način zanemaruju se ili obezvrijeđuju svi talenti i vrline pojedinca, a u prvi plan ističu mane i odluke koje su dovele do neželjenih posljedica. Depresija je osjećaj potpune bespomoćnosti koji i od eventualnog svjetla na kraju tunela prejudicira da je to voz. Izaći iz duboke depresije znači ponovo se roditi. Ponovno rođenje bi trebalo da prati i prevaspitavanje samog sebe kao i promjena obrazaca ponašanja, djelovanja, razmišljanja i životnih prioriteta u cilju prevencije od budućih depresija. Potpuno je pogrešno ponavljati iste mehanizme življenja očekivajući drugačije ishodište svojih djelovanja. Ažuriranjem sopstvene ličnosti štitimo naš moždani operativni sistem od grešaka, trokiranja i potpunog mraka depresije.

Share on Facebook

Save

Bio
Latest Posts

Danijel Neskovic

Sembersko dijete, bečki student, spas iz ralja kapitalizma pronalazi u utješnoj zabludi da poziv pisca kojem teži nije prevaziđen. Stil gonzo novinarstva nalazi se na granici novinarstva i književnosti, stvarnosti i fikcije, u kojem novinar uključuje sebe u događaje i tako postaje glavni junak priče.